| Oduševljeni je putnik jednom davno nazvao Istru vilinskom zemljom.Nije ni slutio kako će takav doživljaj najvećeg jadranskog poluotoka ostati do danas njegovim najtočnijim opisom. Doista, ma kojim njenim dijelom zakoračili, Istra će pokazati da je zemlja bajkovite čarolije. Čarolije koja nije mogla nastati nikako drukčije do u trenucima nadmetanja zaigranih vila. |
 U kamenu savudrijske obale ostavile su utisnute tragove dinosaura, kao da su htjele omogućiti susret s vremenima koje čovjek ne pamti. Na skrivenim uzvišenjima eto kružnih gradina ilirskog plemena Histri, na koje će tisućama godina poslije njih podsjećati ime poluotoka. Neće ga promijeniti niti osvajači Rimljani. Zašto i bi? Učinilo im se mudrije uživati u svojim ladanjskim vilama, uz škampe i opojni dar vinove loze. Ili pak u pulskoj areni, gdje su tvrda srca centuriona mogla doći na svoje gledajući okršaje gladijatora. Što su tu mogli učiniti biskupi iz porečke ranokršćanske Eufrazijeve bazilike? Ništa. Baš kao što ni stoljećima potom ništa nisu mogli učiniti mornari koji su u neke nove okršaje isplovljavali iz Pule, vodeće ratne luke Austro-Ugarske.
Između mediteranskih plaža na obali i planine Učke, koja bdije nad poluotokom, istarska je unutrašnjost. A u njoj, na brežuljkastim uzvišenjima, srednjovjekovni gradići. Oni su bajka u istarskoj vilinskoj bajci. U jednom od njih, Motovunu, živi div Veli Jože. Ako ima netko tko ga nije vidio, to je samo zato što nije svratio u Motovunsku šumu, gdje div odlazi tražiti tartufe. U blizini, kraj mjesta Livade, pronađen je 2000. najveći tartuf na svijetu, težak 1,310 kg.
 
|
